Iako sam to negde odavno znala, veceras sam konacno shvatila i prihvatila. Volim ga, i verovatno cu ga zauvek voleti. Posle njega ih je bilo, i verovatno ce ih jos biti, ali nikoga nisam, niti cu posle njega tako voleti. U pocetku mi je isao na zivce. Iritirao me je kad se god pojavi, a onda se neprimetno uvukao pod kozu. Razgovarali smo satima, danima… a onda se desilo. Znam da nisam bila njegov tip devojke, niti je on bio ono sto sam ja zelela, ali postajali smo sve blizi. Kao vrlo zatvorena osoba, koja jedva i progovara, i kojoj sam na pocetku morala „klestima vaditi reci“, o iskazivanju osecanja i da ne pricam, odjednom je postao neko ko mi se poverava. Priznao je da je neke stvari ispricao samo meni, i da ne zna ni sam kako se to desilo. Nisu to bile neke velike tajne, ali on jednostavno nije bio navikao da sa bilo kim ih deli. Vodili smo ljubav, postajali sve veci prijatelji, i stvorili nesto sto smo izmedju sebe zvali „specijalno prijateljstvo“. Znali smo da nasa veza nema buducnost, ja sam znala da je on neko ko se ne vezuje i iza koga je vec jedan brak iz koga mu znace samo deca. Sve smo to znali, i ja sam se pretvarala da to prihvatam. Oduvek sam isto tako znala da je on u mojoj glavi, u mom srcu, pod mojom kozom mnogo dublje. Da je neko o kome razmisljam kad mi je najteze, kome se poveravam u mislima, sa kim vodim ljubav i kad me ne dodiruje. Onda je otisao, vratili smo se svojim zivotima. Iz veze u vezu smo isli i on i ja, i uvek kad bi se ponovo nasli, izmedju nas bi zaiskrile varnice. Nekad smo ih iskazivali krisom, nekad bi se prepustili strastima.
Znala sam da i on ima nekog koga voli pre nego je mene i upoznao, ali da je i ona isto tako daleko od njega. Znala sam i da on mene voli na svoj nacin, ali da to nikad nece biti istim zarom kojim ja njega volim. Znala sam, i sada znam, da je u njegovom srcu ona na prvom mestu, a da ce on biti u mom. Dopustamo i on i ja da se igraju sa nama. Ona sa njim, a on samnom.
(Mene opet voli neko treci, ali tog ja pokusavam da ga stavim na distancu, jer znam koliko je to tesko, kad ti je neko tu a opet daleko. Ne zelim da manipulisem njegovim osecanjima.)
Veceras sam mu priznala da mi nedostaje, i da posle njega sve je bilo samo kratak dah koji te u trenu obuzme a vec sledeceg napusti. Rekla sam mu kako me svaki put, kad vidim pahulje, podsete na njega, i kako mi je taj nas prvi put bilo tesko na rastanku, te kako sam dok je odlazio gorke suze lila, dok je napolju nebo plakalo samnom vejuci mojeg imenjaka a vetar dozivao njegovo ime. Rekla sam mu kako sam pred njim glumila da sam jaka. Precutala sam mu koliko mi je bilo tesko kad me je posle toga upoznao sa svojom sledecom devojkom, kojom je kratko bio i veren, i koju mi je samo sedam dana nakon tog naseg prvog rastanka doveo da je upoznam. On je mislio da smo od tada samo prijatelji, ali samo ja znam sta sam u sebi sve mislila, kako sam ga samo zelela i koja je bura bila u mojoj glavi. Ne zna ni da je jednom pricao samnom o meni. Iako mi tada nista novo nije rekao, nista sto ja nisam znala, ipak mi nije bilo lako, a opet u isti mah mi je bilo i slatko.
Tako se i sad osecam. Nekako mi je lepo sto sam mu sad mogu pricati o tome. Znam da je moja ljubav promenila oblik. Nisam vise mlada, luda i zaljubljena, ali mi je isto tako nekako tesko saznanje da ce on uvek biti u mom srcu, u njegovom neka druga … i tako redom. Tesko je saznanje da je taj krug, kada volis nekog koga ne mozes da imas u celosti, prisutan u skoro svakom od nas. Neka me slatka tuga obuzme, a vetar opet pocne da peva svoju tuznu pesmu o ljubavi, tako stvarnoj a tako dalekoj.
Uh, teško. Ali samo vreme zna hoćeš li biti u pravu. Možda iza ugla čeka neko ko će ostaviti mnogo dublji trag.
Ko zna. Pre njega sam imala samo jednu veliku ljubav, a posle njega, nisam patila ni za kim. Ne bih ni volela da patim, ali bih volela da opet osetim pravu ljubav.
Ko je još srcu naređivao kog će da zavoli i kada će prestati da voli? Niko. Srce nema razum i voli uprokos svemu i kada je komplikovano da kom plikovanije teško može biti.
To sam i njemu sinoc rekla. Da li je u pitanju srce, glava, dusa, ko zna. U svakom slucaju, ljubav ne bira
Разумем те у потпуости… зато ћу само одћутати заједно са тобом…
Ah draga, po nekad cutanje govori vise od reci…
Trebalo bi zabraniti TAKVA druzenja – sa muskarcem MOZES biti prijatelj jedino ( ovo nisam ja izmislila vec jedan veliki filozof i psihoanaliticar) sledecim redosledim: DA budete poznanici, zatim ljubavnici, a potom prijatelji. Uslov je, naravno, da oboje ISTO osecate, inace, ako jedan voli – nema tu nista od prijateljstva. Ne pokusavaj da ga drzis blizu sebe pod definicijom prijatelja, ako ga i dalje volis kao muskarca. Nije fer prema Tebi…
Pozdravljam te
Ma prosli smo mi kroz razne faze i to vise puta
Ne zivimo cak ni u istoj zemlji, tako da je sve to u sustini jos uvek benigno, a verovatno ce tako i ostati
Opet AnaGram ispred mene i opet sa lepo datim odgovorom
Necu nista dodati, samo: drzi se
hvala muckolina
Sve si lepo objasnila sebi... i ako si mu rekla.
ma svesna sam ja svega, a sa njim mogu pricati o svemu, oduvek, sammo sam ipak birala da cutim o nekim stvarima. polako mu ih otkrivam
Snjezana, ove bre ko neka turska serija, da ne kazem spanska, ti njega, tebe neko treci…Ne znam sta da kazem a da ne pogresim? Ustvari ti znas relacije!
ma i gore, ni indijske serije nisu ovako zamrsene hahahah
a u stvari, sve je kristalno jasno… bar meni
hvala Suky
ovo me podseca na nesto, i to bas vezano za njega. kao da si bio svedok
Ne mogu da kažem da razumem, iskreno, ali iskreno je i nije ni važno šta je povod, jednostavno je iskreno i predivno
Hvala tanja
Reci slobodno sta ne razumes, mozda negde nisam bila dovoljno jasna, objasnicu sve
Razumem. Ali jos nisam presla preko “ mlada luda i zaljubljena“ stadijuma.
Verovatno znas to bolje od mene, ali nekako sve dodje na svoje mesto….na kraju.
Bas tako, sve ce doci na svoje. Otvore ti se oci i sve bude kristalno jasno. Najlepse je to sto onda vise ne boli. Cak sta vise, znas da je sve to tu, i lepo ti je. Dobijes hrabrost i snagu, ma da poletis, ali u neki novi, svoj zivot. Kao da nosis majicu za koju znas da vise nije za nosenje, ali ne mozes da je bacis, volis je, pa je obuces tek po nekad, da osetis njenu mekocu
Kako si lepo rekla ovo na kraju…
Eto, sad onda sve lepo znas, i zato uzivaj
To je valjda život…Da volimo one koji nas ne vole,a odbacujemo one koji nas vole..
Ne mora se cak ni odbaciti, ali nije to TO
Ja mislim da se to i oseti,
kad te neko voli!
/Boki
Tacno. Ja znam da on mene voli, ali znam i da me nikad nece voleti kao nju …